Župni ured promijenio je telefonski broj.
Stari broj više se ne koristi, a novi broj je 042 717 633

Riječ župnika



Živimo u vremenu u kojem se stvari događaju neslućenom brzinom i koji put jednostavno ne stignemo dovoljno razmišljati o svim situacijama kroz koje prolazimo. Možemo pokušati isključiti se iz svih zbivanja i živjeti svoj život. Na prvi pogled to je itekako ostvarivo jer mogućnosti koje pruža moderna tehnologija omogućavaju čovjeku samostalan život. No, da li je stvarno moguće isključiti se iz svega. Ne, nije moguće.

Nismo sami došli na ovaj svijet, ne možemo sami upravljati ovim svijetom, ne možemo sami ni otići s ovoga svijeta. Gospodin koji je sve lijepo i uredno složio vodi brigu o svemu. Na nama je samo da pokušamo u djelima koja se oko nas događaju prepoznati Njegov prst. Hoćemo li?

Vaš župnik

Rast kraljevstva Božjeg



Kraljevstvo Božje neprekidno raste. I mi ljudi rastemo. Naše doba više od svega cijeni nova otkrića, ali čak i kad bi stigli do samog kraja svemira, kad bi shvatili sve prirodne zakone, našli lijek za sve bolesti, nema većeg dostignuća od dobrote.
Ljudska dobrota je sjeme gorušice koje ne izgleda tako veliko i snažno među ostalim ljudskim osobitostima.
Slavni Benjamin Franklin prije 200 godina ostavio nam je jednostavne praktične upute dobrote, koje bih volio s vama podijeliti.
On je rekao: "Najbolja stvar koju možeš dati neprijatelju je oproštenje, suparniku toleranciju, prijatelju uho, djetetu dobar primjer, ocu poštovanje, svojoj majci, ponašanje kojim će se ponositi, sebi poštovanje, svim ljudima ljubav".
Dobrota naizgled ne vodi čovjeka prema nikakvoj koristi, a zapravo nas vodi do najvećeg životnog cilja: do Boga, do Božjeg kraljevstva. Sve drugo vrijedno, manje je vrijedno. Prispodobu iz evanđelja mogli bismo izreći i ovako: Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek čini dobro na svijetu.
Spavao on ili bdio, noću i danju dobrota se širi i djeluje na sve stanovnike zemlje – sam ne zna kako; svijet sam od sebe pretvara se u bolje mjesto: najprije ljudi postaju sretniji, zatim sve funkcionira skladno, svi imaju što im je potrebno i napokon, svi se međusobno ljube.
A čim završi svoj život, čovjek žanje obilat rod dobrote na nebeskim poljanama.


Isus uzima usporedbe da nas nauči i potakne na čekanje, kako u životu, tako i u rastu kraljevstva Božjega. U objema prispodobama radi se o vjerničkoj opuštenosti. Marko želi svoju zajednicu osloboditi zdvajajuće brige i krive, lažne, odgovornosti. On želi uvesti zajednicu u vjerničko povjerenje.

Prezaposleni župnici bi trebali od toga nešto naučiti. Papa Ivan XXIII. koji čak nije mogao spavati od osjećaja odgovornosti, znao bi sebi reći: „Ivane, ne uzimaj to tako k srcu" i mogao je zaspati.

Neka basna priča vrlo smiješno, ali duboko smisleno o jednoj ptici. Leži na leđima, nogama u zraku. Neka druga ptica proleti mimo, vidi ovu na zemlji uzdignutih nogu prema nebu i pita je, začuđeno: „Što se s tobom događa?" Ova odgovori: „Nosim nebo na nogama. Ako povučem noge, sve će se srušiti." Tog časa prohuja vjetar kroz grane stabala. Prestrašena šumom stabala, okrene se ptica i poleti što je brže mogla. A nebo osta na svom mjestu.

Isusova prispodoba i moderna basna nas mogu naučiti opuštenosti tako da se, poput prije spomenutog čovjeka, naviknemo svaki dan moliti: „Gospodine, daj mi hrabrosti promijeniti stvari koje mogu mijenjati, daj mi snage prihvatiti stvari koje ne mogu mijenjati. Daj mi znanja da mogu razlikovati jedne od drugih.

Sv.Krizma u našoj župi 02.06.2018.



Prva Pričest u župi 10.06.2018




PRIJATELJI ŽUPE