Pismo biskupa Radoša o slavljima sakramenata
prve pričesti i krizme u Varaždinskoj biskupiji


Riječ župnika



Evo petka, evo da i ja nešto piskaram. Što da ti kažem? Nema ništa novoga. Idu dani polako i ulazimo u nekakvu čudnu fazu rješavanja nekakvih pastoralnih pitanja. Idemo obaviti Prve pričesti i Krizme! Čudiš se formulacijom "idemo obaviti". Što ti reći? Ostajemo pomalo zatečeni novonastalom situacijom. Nedavno nas jedan portal obavještava o broju katolika koji su napustili Minhensku Nadbiskupiju. Oni to rade samo kako ne bi plaćali crkveni porez. I mi se tješimo kako naši ljudi ne napuštaju Crkvu. Kako se samo lažno tješimo. Toga smo svjedoci posebno ovih dana kada izdajemo toliko lažnih posvjedočenja da neki naši vjernici mogu biti kumovi, tolikoj djeci -mladima - omogućujemo da prime darove Duha Svetoga onako, bez veze. Toliko lažnih vjernika nas obilazi ovih dana čudeći se kako to krizme mogu biti petkom ili subotom jer oni kao pravi vjernici to smatraju nedoličnim, neodrživim, nekatoličkim. A mi samo šutimo, izdajemo potvrde, organiziramo sve kako bi proslava prošla lijepo, kako bi biskupi ili njihovi izaslanici otišli kući sa lijepim doživljajima, kako bi roditelji prvopričesnika ipak na jedan dan došli u crkvu, malo mame ronile suze na recitacije njihove djece, bile nervozne da li će kolači biti dobro ispečeni, da li će janje ili odojak biti na vrijeme skinuto s ražnja, i tko će sve to platiti? I opet će biti kriva Crkva koja ih je bacila u veliki trošak.
Hvala Bogu ima ipak nešto pozitivno. Približavaju se izbori, i neki se ljudi pojavljuju na političkoj sceni. Neki stvarno zavrijeđuju pažnju i zaslužuju povjerenje građana. Vidjet ćemo kako će i to ići, ili će naš narod ostati zaglupljen u svojoj slijepoći. Naravno, očekujemo i smjernice naših biskupa, i to jedinstveni stav Biskupske Konferencije Republike Hrvatske. Čekamo strpljivo. Pa ako te volja čitaj ovaj broj „Bokčeca“. Bogu hvala da postoji i koš za smeće, pa ako ti se ne čita, baci ga u smeće.

Vaš župnik


Duhovi - otvorena vrata



Osobe koje su radoznalo spremne slušati druge ljude i razmatrati nove ideje, sugestije, i različita mišljenja, ili su jednostavno otvorene promjenama, zove se osobama otvorenoga duha. Naš izraz se stvorio prema engleskom jeziku u kojemu postoji izričaj open - minded kojima se opisuje takve pojedince kojima se to ubraja u kvalitete. No, najčešće to nisu nikakve promjene, već dobro poznate, sasvim beskorisne i otrcane novotarije koje se nestabilnim ljudima nude kao novost kojoj se podlažu ili promjena kojoj se izlažu.
Upuštajući se u njih, vrlo često se podlažu opasnim eksperimentima riskirajući i tjelesni i duhovni život, stabilne vrijednosti i ljudskost, samo zato što ih je netko uvjerio da postoje tradicionalne vrijednosti ili tradicionalan način života kojeg su siti i od kojeg su umorni, te koji bi bilo poželjno odbaciti.
Ali istina je sasvim druga: otvorena duha je samo onaj tko je otvoren poticajima Duha Svetoga i spreman živjeti onu najveću novost – radosnu vijest Evanđelja.
Otvorena duha je onaj tko je u događaju uskrsnuća otkrio najveću promjenu koja se dogodila u povijesti čovječanstva, te je postojano promišlja i odvažno i radosno naviješta.

Duh Sveti tješi, ohrabruje, oživljuje, spašava i nosi nadu!



Pokloni se najprije Bogu koji u tebi stanuje. Zamoli ga tada da ti govori, da te pouči, da te ohrabri, da te savjetuje, da prosvjetli tvoj razum. Zatim se potpuno smiri i slušaj. Možda u početku nećeš ništa primijetiti, ali pomalo ćeš se približiti svojoj duši i postati senzibilan na govor Božji u njoj. Nakon desetak minuta zahvali Bogu … I zapiši ono što si čuo.

Kršćanski vjernik hram je Duha Svetoga. U njemu Duh Sveti govori, tješi, poučava, svjedoči, izvodi u cjelovitu istinu. Duh Sveti osposobljava vjernika da ga može čuti i razumjeti. Slično kao što čujemo glas savjesti. Ili kao nadahnuće. No ipak govor Duha u nama može biti i artikuliran, izražen riječima. O tome svjedoče proroci Starog zavjeta, ali i Novog. Sveti Pavao govori kako ga je Duh učio, vodio, prepriječio mu put, govorio mu. Peru u Jopi govori Duh Sveti da ide u Cezareju. Gotovo svi kršćanski sveci svjedoče o tom govoru Duha Svetoga. Danas sve više raste broj knjiga u kojima su zapisani govori Duha Svetoga.

Kako razlikovati govor Duha Svetoga od govora našega duha ili naše podsvijesti kao i od govora drugih, posebno zlih, duhova? Jednostavno: Duh Sveti jedan je u Crkvi, u Svetom pismu i u nama. Prema tome, čim su riječi koje u sebi čujem suprotne nauku Crkve ili riječima Svetog pisma, jasno je da to nije govor Božji. Također, ako taj govor tjera u strah, očaj, ako osuđuje umjesto da smiruje onda to sigurno nije govor Duha Svetoga. Duh Sveti tješi, poziva na obraćenje i ohrabruje i nosi nadu, oživljuje, spašava i vodi Isusu, jer je njegov Duh. Duh Božji tjera strah, čisti od grijeha, oslobađa od robovanja grijehu i tijelu. On je Duh slobode.

Dr. Tomislav Ivančić

Svetkovina Duhova



Još od djetinjstva Ivan Pavao II. molio je molitvu Duhu Svetomu. Mali Karol Wojtyla izgubio je majku u dobi od devet godina. Nakon njezine smrti postao je ministrant. Kako se sjećao, on nije bio najbolji u obavezama. Otac je vjerojatno bio zabrinut i jednom je rekao svom sinu: 'Ti nisi dobar ministrant, ne moliš se dovoljno Duhu Svetom. Treba mu se moliti.' I tada je otac svome sinu pokazao molitvu koju je Wojtyla, kasnije papa Ivan Pavao II. svaki dan molio:
Duše Sveti, molim te za dar Mudrosti kako bi bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstva,
za dar Razuma za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete,
za dar Jakosti da živim preko načela vjere,
za dar Savjeta kako bi mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi,
za dar Hrabrosti da mene nikakav strah niti zemaljske razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe,
za dar Pobožnosti da uvijek služim Tvom Veličanstvu ljubavlju djece,
za dar Božjeg straha da se bojim grijeha, koji Tebe, Boze, vrijeđa

Pogledajte kako izgleda park zasađen u čast sv. Ivana Pavla II.

Park se proteže na 3 hektara, a za izradu je bilo potrebno oko 20 tisuća sadnica različitih biljaka, stabala, cvijeća i živice, te oko tunu kamenja, šljunka i pijeska.

PRIJATELJI ŽUPE