Župni ured promijenio je telefonski broj.
Stari broj više se ne koristi, a novi broj je 042 717 633

Riječ župnika



Dragi župljani i prijatelji našega listića.
Večeras (petak) sam malo okasnio, ali bilo je razloga. Bogu hvala, današnji dan je uspješno apsolviran po svim pitanjima. Hvala Bogu na svemu. Ima obavijesti o događanjima u našoj župi pa slobodno pogledaj.
Umoran sam i nemam dalje inspiracije.
Iz današnjeg Evanđelja vidimo da su neki ljudi zalutali u povijest poput Heroda, krvnika i izdajice svoga naroda i svoje vjere. Poncije Pilat nametnut je povijesti kao tiranin i ugnjetavač koji za korist silnika vrši svoju službu. Neki su poput Ane i Kajfe, umjesto da skrbe za duhovno dobro i dobrobit svoga naroda, radije se spuštaju na spletke i politikanstvo, nego da se kao duhovni vođe posvećuju proučavanju Božje riječi i posvećivanju naroda. Ima i onih koji su u povijest svoga naroda ušli kao trgovci i profiteri a narod je čekao pomoćnike i svjedoke.
Jedini koji nije zalutao u povijest svoga naroda bio je Ivan Krstitelj, čovjek koji se iskreno prepušta Božjemu vodstvu.
Jedini koji je radio za budućnost bio je on, koji se povukao iz javnosti da bi mogao čuti riječ Božju.
On nije izrađivao velikih planova za budućnost, niti je izricao zavodljivih obećanja.
Prije svega je osluškivao glas Božji, nakon čega je mogao iznijeti njegove želje i planove.
On nije najavljivao reforme, ali je tihim radom i velikom vjerom samozatajno obnavljao samoga sebe u pustinji, onkraj svih moćnika koji su počesto bili prava elementarna nepogoda.
Tiho i samozatajno se pripremao s Bogom, te je potom mogao proći cijelom jordanskom okolicom dajući samoga sebe za djelo obraćenja. Znao je dobro da su svi planovi za budućnost koji ne prolaze ili ne dotiču ljudsko srce, kao račun bez krčmara ili ražanj za zeca koji je još u šumi. Samo samozatajni rad na sebi i suradnja s milošću Božjom koji dotiče i preobražava srca, donosi stvarne pomake u duši a time i doprinosi dobrobiti naroda.

Vaš župnik


Svi stariji i bolesni koji ne mogu doći u crkvu, imaju mogućnost
svete ispovijedi kod kuće po slijedećem rasporedu:



Utorak - Struga – 9.00
Sesvete - 11.00
Srijeda - Karlovec - 9.00
Sv. Đurđ - 10.00
Četvrtak - Priles - 9.00
Obrankovec - 9.30
Luka - 10.00
Petak - Hrženica 9.00
Komarnica - 11.00


BOŽIĆNI KONCERT
KUD-a “Juraj Lončarić” Hrženica



Subota 14. prosinca 2019. godine
u župnoj crkvi “Svetog Jurja”
u Svetom Đurđu, u 18.00 sati.

Gosti :
ZBOR "PODRAVINA"
BEMIAN DUET
KUD "ELIZABETA" JALŽABET


Veselimo se Vašem dolasku!
Predsjednica Vesna Kolenda

Pitali su jednog mudraca



Što je otrov?
- Sve prekomjerno od onoga što nam je potrebno je otrov.
To može biti moć, lijenost, hrana, ambicija,
sujeta, strah, bijes, što god.
Što je strah?
- Neprihvaćanje neizvjesnosti.
Kada je prihvatimo, nastaje avantura.
Što je zavist?
- Neprihvaćanje dobrog u drugima.
Kada ga prihvatimo, nastaje inspiracija.
Što je bijes?
- Neprihvaćanje onoga što je van naše kontrole.
Kada ga prihvatimo, nastaje tolerancija.
Što je mržnja?
- Neprihvaćanje ljudi onakvima kakvi jesu. Kada ih prihvatimo, nastaje ljubav.



P r s t i



Palac ti je najbliži prst, tako od njega počni moliti za one koji su ti najbliži.
Njih se najlakše sjetiti. Moliti za one koje volimo, ''slatka je zadaća''.
2. Slijedeći prst je kažiprst. Moli za one koji poučavaju, odgajaju i liječe.
Njima je potrebna podrška i mudrost u vođenju drugih pravim putem.
Sačuvaj ih u svojim molitvama.
3. Treći prst je najveći. Podsjeća nas na naše vođe, naše vladajuće, one koji imaju ovlasti.
Njima je potrebno Božje vodstvo.
4. Slijedeći prst je prstenjak. Iznenađujuće, ovaj prst se pokazao najosjetljivijim. On nas podsjeća da molimo za nemoćne, bolesne i opterećene problemima. Potrebna im je tvoja molitva.
5. I na kraju, preostao nam je mali prst, najmanji od sviju. Mali prst, morao bi te podsjetiti da moliš za sebe. Kad završiš s molitvom za prve četiri grupe, sagledat ćeš pravilnije svoje potrebe i bit ćeš pripravan moliti za sebe. Amen.

(Molitva pape Franje dok je još bio biskup)

Bog i kolači



Jedna se majka jako trudila da svom djetetu dade dobre temelje moralnoga života, koristeći činjenicu da su spremljeni kolači “nestajali” s polica u kredencu.
“Znaš, kad ti dok mene nema ukradeš koji kolač, Bog sve to vidi.”
“Znam”, tvrdio je dječak samouvjereno.
Ali kolači su i dalje nestajali…
Majka je bila strpljiva i uporna:
“Jesi li znao da je Bog sve vidio?”
“Znao sam.”
“Što misliš, što bi ti rekao da te vidi kako kradeš kolače?”
“Ovdje smo samo ti i ja, uzmi još jednoga!”

PRIJATELJI ŽUPE