Župni ured promijenio je telefonski broj.
Stari broj više se ne koristi, a novi broj je 042 717 633

Riječ župnika



Dragi župljani i prijatelji našega listića.
Svi mi kao kršćani pokušavamo u svoj životni plan staviti i susrete sa svojom braćom i sestrama kršćanima u Božjem domu, crkvi. Sigurno nas je u hram Gospodnji dovela čvrsta vjera da u crkvi na osobit način Gospodin stanuje jer je posvećena i jer se u njoj čuva Isus pod prilikama kruha. Dovela nas je i svijest da nam je potrebna hrana Božje riječi i nebeska hrana Isusovog Tijela i Isusove Krvi. Na dolazak smo ponukani i željom da ta i takva Božja prisutnost, tako snažno nazočna tijekom misnog slavlja, siđe i u naše srce.
No, koliko Isusov poziv na promjenu života ima upliva u našem životu. Živimo u vremenima ispunjenima različitim pozivima u pogodnostima. Nismo li u opasnosti da im podlegnemo i da se odmetnemo od Isus tijekom tjedna, a onda mu se vraćamo na sat vremena nedjeljom i blagdanom. "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." Ovu Isusovu opasku treba uzeti u obzir i o njoj ozbiljno razmisliti. Veliki je ulog u igri - moj vječni život. Razmislimo!!!

Vaš župnik


Tri slova
koja vrijede više nego mnoge knjige…



Pitao biskup jednog običnog vjernika čita li knjige s vjerskim sadržajem…
“Ne čitam… jer… ne znam slova. Nikad nisam naučio pisati i čitati…”, reče čovjek, “ali u svojoj glavi imam TRI SLOVA:
jedno crno,
jedno crveno,
i jedno bijelo.”
“Što znači crno, crveno i bijelo slovo?” upita biskup.
Crno me podsjeća na grijeh i na pakao pa ga se čuvam.
Crveno na Isusovu krv prolivenu za sve nas pa se uzdam u Njegovo milosrđe.
Bijelo me podsjeća na nebo, na raj, na nagradu koju će nam Bog dati ako mu ostanemo vjerni.”
Biskup na to reče:
“Blago tebi! Tvoja tri slova vrijede više nego mnoge knjige koje sam ja pročitao.”

Priča o čovjeku
koji je morao prekršiti jedan zavjet



Živio nekoć jako krepostan čovjek koji se zavjetovao da neće pogledati hranu ni piće dok sunce ne zađe.
Znao je da je nebo s naklonošću promatralo njegovu žrtvu, jer bi se svake večeri iznad najveće planine pojavila sjajna zvijezda koju su svi mogli vidjeti. Jednoga dana čovjek se odluči popeti na planinu, a neki dječak poželi da pođe s njim.
Bilo je vruće, oni umorni ožednješe. Čovjek je dječaku ponudio vodu, ali on odbi govoreći: “Pit ću samo ako ti budeš pio.”
Čovjek se nađe u nevolji: nije želio prekršiti zavjet, a bilo mu je muka gledati dječakovu žeđ.
Na kraju se napio, a onda je pio i dječak.
Te noći čovjek se nije usudio podići oči prema nebu, iz straha da neće vidjeti zvijezdu. Nakon dugo vremena, ipak je pogledao gore i na svoje veliko iznenađenje ugledao je sjajnu zvijezdu.

Bruno Ferrero

PRIJATELJI ŽUPE