Riječ župnika



Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega listića, ma gdje bili!

Bolje biti prvi u Galiji nego drugi u Rimu, poznata je Cezarova izjava koje se pomalo svaki čovjek drži u svojoj nutrini želeći se nekako pokazati pred drugima i odnijeti prevagu nad njima zauzimajući bolje mjesto ili položaj u društvu. U današnje vrijeme ovakva želja se iskazuje i u očekivanju da onaj tko je prvi i bolji od drugih, zaslužuje i bolju plaću, pa i onda kad to ne odgovara količini urađenog posla, nego jednostavno mjestu koje posjeduje, na temelju čega prima i veću nagradu, to jest plaću. Kako nekad tako i sada, u svojoj ljudskosti plaćom mjerimo svoj rad i svoje značenje u društvu među drugima. Koliko je samo onih koji se iz dana u dan bune na nepravde u društvu, na zakidanja koja se događaju u poslu, na one koji bolje prolaze a manje rade, na one koji imaju bolje radno mjesto a manju kvalifikaciju, itd… I naravno, ako se od ljudi ne može doći do potpune pravde, onda se očekuje od Boga da on ispravlja naše ljudske nepravde i rješava razmirice.
Neka nas vjernike ova Gospodnja prispodoba potakne da svojim životom i radom, ne samo na radnom mjestu u društvu, nego prije svega u Božjem vinogradu, budemo drugim ljudima primjer zauzetog života i poštivanja Onoga koji nas je kao dobri Domaćin pozvao na vječnu baštinu u nebu.

Vaš župnik


Molitva



Gospodine, molimo te za oči koje su osjetljive na znakove nevolje, na mig za pomoć.
Molimo te za otvorene uši da čujemo i poluglasnu molitvu drugih za pomoć.
Molimo te za osjetljivost ophođenja s ljudima koji su »teški« da imamo dobro mišljenje o brigama koje nam je netko povjerio, kao i za učiniti ono što smo nekome obećali.
Molimo te za dobre živce da se međusobno ne glođemo zbog sitnica, jer ti ne želiš imati izranjene ljude.
Molimo te za radosno lice i za smješak koji iz srca izlazi, a koji bi mogao i trebao druge razveseliti.
Ti si nam se očitovao kao prijatelj; daj da postanemo prijatelji ljudi. Daj da budemo prema drugima tako plemeniti kako je to bio Isus.

Priča o zavisti



Ovapriča govori o malom žutom cvijetu koji se rascvjvetao u jednom vrtu. On cvjeta samo jednu sezonu i tada uvene.
Kada je jedan posjetilac ušao u ovaj vrt, sa svih strana slušao je samo žalbe. Mango je rekao da bi radije bio kokosova palma. Zašto? Zato što je cijelo drvo palme korisno – plod, lišće, grane i deblo. Međutim, kokosova palma zavidjela je mangu zato što se njegov plod za mnogo novca izvozio iz Indije. Sve biljke su ljubomorne jedna na drugu, svaka od njih mislila je da je druga biljka dala veći doprinos i dobila više.
Oko posjetioca koji je slušao samo žalbe zaustavilo se na jednom malom žutom cvijetu koji je radosno cvjetao u svom uglu. Sagnuo se i upitao ga: „Zašto se i ti ne žališ kao ostali?”
Cvijet je odgovrio: „Posmatrao sam kokosovu palmu i zavidjeo joj na lišću koje se lelujalo na vjetru. Poželio sam da donosim divne, sočne plodove kao mango. Ali tada sam pomislio - da je Bog želio da budem kao kokosova palma, ili mango, On bi me takvim napravio. Želio je da budem mali žuti cvijet pa zato želim da budem najbolji mali žuti cvijet koji je ikad postojao.”


ČOVJEK RASTE U VJERI DOK JE ŽIV



Odgoj je trajan proces, a za cjelovit odgoj osobe nezaobilazan je vjerski odgoj.
On se temelji na zajedništvu, suradnji i otvorenosti mladih i odgojitelja – vjeroučitelja.
Crkva ti prenosi Božju poruku da si baš ti (baš takav) njegovo ljubljeno dijete.
Ako odgovoriš:
Da, i ja tebe ljubim Bože – postaješ njegov suradnik, zajedno sa Bogom izgrađuješ sebe i svijet u kojem živiš!
Do kraja života ! Za uspjelu vječnost !!



PRIJATELJI ŽUPE