Riječ župnika



Dragi župljani, suradnici i prijatelji!

Veli pjesnik: Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije… Često smo u brigama i tjeskobama koje nam zagorčavaju život i mute pogled, čine nas nesposobnim da Bogu zahvaljujemo za ono što imamo i što jesmo. Gospodin Isus upravo u tome smislu želi dati vedrine u naš život: da se veselimo, jer smo Božji. Da bismo tu njegovu radosnu i blagu vijest plodonosno prihvatili i ovu nedjelju prikladno prslavili, molimo Božju pomoć.

Gledamo čovjeka koji je – po općem uvjerenju – uspješan, razmjerno mlad i zdrav, koji živi uglavnom u skladnoj obitelji, koji ima solidan životni standard. I pomislimo: sretna li čovjeka! Kad gle, on nam govori kako ga muče brige, kako ne može mirno spavati, jer, evo poslovi baš ne idu onako kako je mislio… Netko bi rekao, luda li čovjeka! Kad, pogledamo li bolje, većina nas se tako ponaša: uvijek se brinemo i nikada nismo zadovoljni. Gdje ima brige, tu najradje dođe napast, veli Ivana Brlić-Mažuranić u jednoj svojoj nezaboravnoj bajci. (Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica). Naše su brige i strahovi redovito pretjerani. On nam zamračuju pogled, oduzimaju radost i mir duše i čine da se ne znamo veseliti ničemu što ostvarimo i što jesmo.

Neka danas Gospodin oduzme od nas sve nepotrebne brige i uznemirenosti. Neka nas ispuni duhovnim mirom i ljubavlju. Neka nam, konačno, podari da svaki od nas bude na mir i blagoslov svojim ukućanima i svim svojim bližnjima. Jer, čovjek se najviše raduje drugom čovjeku kojega susreće u miru i ljubavi.

Vaš župnik


Predstavljanje ovogodišnjih krizmanika



U nedjelju 26.2.2017. pozivam sve roditelje i kumove ovogodišnjih krizmanika na sv. misu u 11.00 sati

na predstavljanje ovogodišnje krizmanika našoj župnoj zajednici.

Poklade - karneval



Poklade (Karneval lat. caro: meso + levare: dignuti; u značenju „zbogom mesu”) je svečano razdoblje prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi.

više o karnevalu i kršćanstvu saznajte ovdje

Pepelnica



Pepelnica ili Čista srijeda, je dan kojim započinje korizma i uvodi nas u hod prema slavlju Kristova uskrsnuća – Uskrsu.

To je put koji od pepela, praha i propadljivosti, vodi prema uskrsnuću i oblikovanju novoga čovjeka.
Na tome putu moramo biti pomireni s Bogom.

Na Čistu srijedu obavezan je post i nemrs. Zakon nemrsa (ne jesti meso) obavezuje one koji su navršili 14. godina života, a zakon posta (samo jednom dnevno jesti do sitosti) obavezuje sve koji su navršili 18. godina života pa do započete 60. godine života. Međutim, zgodno je i preporučljivo i djecu odgajati i poučavati o smislu pokore. Isto tako, svaki petak u korizmi je za vjernike obavezan nemrs. Međutim, zgodno je i preporučljivo i djecu odgajati i poučavati o smislu pokore. Isto tako, svaki petak u korizmi je za vjernike obavezan nemrs.

Korizma



Korizma - možda vrijeme vraćanja sebi, barem osvješćivanja, ali ne i zatvaranja u sebe, već pogled oko sebe.

Koliko li ih je dosad prošlo, a ipak postoji li koja da nas je istinski promijenila? Ja vjerujem da jest, jer mnogo puta i sam naš život postaje korizmeni hod ...

Nije stvar odricanja, stvar je posvješćivanja o važnosti svoje nutrine; svojega čovještva i onoga osobitog i puno važnijeg - kome pripadam i kome idem. I uistinu nije važno gdje se nalazim i što radim, već svjedočim li važnost života kojeg mi je podario Bog i onoga što se događa između dvojice velikih prijatelja -Tebe i Boga.

Korizma nas ne bi trebala zatvoriti u samo razmišljanje, već njen postoj u našem životu trebao bi biti upriličen životu i dati nam snage i uprti našu pozornost na ono BITNIJE od svega, a to je važnost prolaznosti, ali i postojanosti - zbilje koja nam se dariva na kraju našeg poslanja - misije na onakav način kako smo živjeli. Na kraju, ipak nije ništa prolazno, osim vremena jer sve se vraća i postaje nam naplata - dar u Nebeskoj domovini.

Neka nam ova korizma bude poticaj da živimo smislenije, vedrije utireći korake prema cilju vječnog Vazma.

Jednoga ljetnog dana unuk glasovitog učenjaka dođe djedu držeći ruke tajanstveno na leđima. Nastojeći zauzeti što važniji stav i teško prikrivajući pogled iz kojega se zrcalila želja da ga nadmudri, upita djeda: »Je li vrapčić što ga držim u ruci mrtav ili živ?« »Mrtav je«, odgovori mudrac.
Dječak otvori ruku i smijući se pusti pticu da odleti...
»Vidiš, pogriješio si!« reče slavodobitno se smijući.
Da je djed rekao: »Živ je», dječak bi stisnuo šaku i zadavio vrapčića.
Mudrac pogleda unučića i reče: »Istina je. Ali sjeti se, odgovor je bio u tvojoj ruci!«


Vječni život ili smrt u našim su rukama. I najmanje odluke koje danas doneseš, određuju tvoju vječnu sudbinu.



POST, MOLITVA, MILOSTINJA



Korizma koja je pred nama pokorničko je vrijeme. Ne toliko u smislu zadovoljštine, da bismo mi morali dati naknadnicu za svoje grijehe (Krist je to učinio jednom za svagda!), nego je korizma vrijeme u kojem se želimo vratiti Bogu, vratiti se na svoje kršćanske korijene, otkriti ljepotu krsne milosti i Božjeg sinovstva koje smo dobili. Kako proživjeti ovu korizmu? Sam nam Isus daje upute!

Kroz Korizmu



Okreni se, pogledaj nije li djelo neko ostalo nedovršeno, čeka li briga, kasni li ljubav, boli li bolest, pred plačem jesi li vrata pritvorio? Je li nekog srce zaboljelo ranu gdje si ostavio otvorenu, kuca li tuđa nevolja pod tvojim prozorom, čuješ li je, milost moli da hlad u tebi zasja, čovjeka da ćutiš toplo.

Nemoj u korizmu samo za sebe, učini to za drugog, pomogni mu, nosi ga, podnosi, vodi ga sa sobom i neka ti je teret, uzmi ga kao svog neka vidi, uči, čovjek se ne ostavlja!

Predati brige Bogu



Učitelj je sa svojim učenikom hodao kroz arapsku pustinju i svaki je trenutak putovanja koristio kako bi učenika učio o vjeri.
“Povjeri svoje brige Bogu“, rekao je. “Jer On nikada ne napušta svoju djecu.“
Kada su se navečer utaborili, učitelj je zamolio učenika da zaveže konje za obližnju stijenu. Učenik je otišao do stijene, ali se tada sjetio onoga što je naučio toga dana. “Učitelj me sigurno testira. Istina je da bih konje trebao povjeriti Bogu.“ I ostavio je konje slobodnima.

Ujutro je vidio da su životinje pobjegle. Ogorčeno se obratio učitelju: “Ti ne znaš ništa o Bogu! Jučer sam naučio da trebam slijepo vjerovati u Božju providnost i zato sam konje prepustio njemu na brigu, a životinje su nestale.“ “Bog je želio paziti na konje“, odgovorio je učitelj. “Ali u trenutku kada je trebao pomoć da ih zavežeš za stijenu, ti mu nisi pomogao.

N e m o j r e ć i



Nemoj reći "Oče", ako se svaki dan ne ponašaš kao sin.
Nemoj reći "naš", ako živiš izoliran u svojoj sebičnosti.
Nemoj reći "koji jesi na nebesima",
ako misliš samo na zemaljske stvari.
Nemoj reći "sveti se ime tvoje"
ako psuješ i spominješ Božje ime uzalud.
Nemoj reći "dođi kraljevstvo tvoje" ako ne stvaraš mir na zemlji.
Nemoj reći "budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji",
ako ne prihvaćaš Božju volju i kad ti je teško.
Nemoj reći "kruh naš svagdašnji daj nam danas"
ako se ne brineš za gladne, beskućnike i neprosvijećene.
Nemoj reći "otpusti nam duge naše",
ako nisi spreman oprostiti drugima pogreške, uvrede, omalovažavanja, ruganje, ponižavanje!
Nemoj reći "i ne uvedi nas u napast",
ako imaš namjeru ostati u grijehu ili dalje griješiti.
Nemoj reći "nego izbavi nas od zla", ako se ne boriš protiv zla.
Nemoj reći "AMEN" ako još nisi shvatio molitvu "OČE NAŠ!"

PRIJATELJI ŽUPE