Župni ured promijenio je telefonski broj.
Stari broj više se ne koristi, a novi broj je 042 717 633

Riječ župnika



Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega listića

Mi ljudi često vidimo nepotpuno i zaključujemo krivo. Nedavno sam imao priliku zaviriti kroz mikroskop u jednu kapljicu bistre vode. Premda sam znao da voda ne može biti 100 % čista, iznenadio sam se koliko života ima u jednoj kapljici vode. Tada me je ta kapljica vode potaknula na razmišljanje: na koji način mi ljudi promatramo ovaj svijet, nije li naše promatranje ovoga svijeta često krivo i netočno jer ne vidimo svijet onakav kakav uistinu jest.
U posljednje vrijeme mnogo se piše i govori o tome kako pomoći mladeži da ostvari i osmisli svoju mladost na najbolji mogući način, osobito onako kako bi bili na korist i dobrobit zajednici. Da li uvijek veliki manjak leži u tome da zakone kao i sve ostale uredbe koje se donose, uvijek donose i o njima odlučuju oni (stariji) promatrajući svijet na svoj način.
Danas susrećemo Gospodina Isusa koji želi dati savjet jednom mladiću koji želi postati savršen. Ne možemo ni pomisliti da bi Isus mladiću dao krivi savjet. No, na Isusovu veliku žalost mladić nije bio spreman poslušati savjeta. Postavimo si i mi danas to pitanje. Da li mi, tražeći načine i putove kako bi postali bolji, kada čujemo istinski odgovor, koji nam nekada i nije baš po volji, izbjegavamo promjene. Da li u tom trenutku imamo pravo optuživati druge, ili je potrebno pogledati istini u oči. Ne prebacujmo tada odgovornost na drugoga, nego si odgovorimo sami.

Vaš župnik


Mnogi su o Isusovu vremenu izvješće sastavljali
prema onom što su očevici prestavljali.
Htjede tako i Luka Teofilu sve predočiti
da se u pouzdanost svega može osvjedočiti.
Ono što je davno Teofil željno čitat htio
Luka je, kako sam piše, pomno ispitao.
I sve događaje napisati je po redu htio
jer je i sam vjeran sluga Riječi bio.



Bogatstvo, siromaštvo i sreća



Sultan neke daleke zemlje patio je od teške bolesti. Njegova je kćerka pozvala liječnike iz svih kraljevina na svijetu da pomognu ozdravljenju njenog voljenog oca. Kada mu liječnici nisu uspjeli pomoći, princeza je pozvala mudrace.
„Samo ukoliko obuče košulju sretnog čovjeka, bolesni sultan može biti spašen“, glasila je preporuka najmudrijeg od sviju.
Princeza je naredila konjanicima da pretraže sve kutke kraljevstva u potrazi za košuljom. Konjanici su tražili sretnog čovjeka i među bogatim i među siromašnim ljudima.
Bogati, pokazalo se, nisu bili sretni jer je uvijek postojalo nešto što oni nisu mogli posjedovati. A siromašni, koje su redom susretali na putu, nisu bili sretni jer su jadikovali nad svojim siromaštvom ne shvaćajući ga kao blagoslov, već kao prokletstvo i žudjeli su steći bogatstvo.
Shvativši da sretnog čovjeka neće pronaći, a u strahu da li će sultana zateći živog, krenuli su prečicama natrag u dvor. Na jednom proplanku, sjedio je mladi pastir i svirao neku veselu melodiju na svojoj svirali. Vođa konjanika, već očajan što nije ispunio zadatak, pitao ga je ljutito, očekujući po tisućiti put isti odgovor:
“Jesi li ti sretan čovjek?!”
“Jesam, ja sam sretan čovjek!”, odgovori mladić na iznenađenje svih prisutnih. Konjanik naredi:
“Daj svoju košulju!”
Mladić ravnodušno reče:
“Nemam!”
-------------------------------------------------
Konjanici iz priče sigurno su susreli mnogo ljudi bez košulje, ali samo je ovaj zadnji bio sretan. Pokušajmo dokučiti po čemu je mladić bez košulje bio različit od drugih? Ponekad, godinama, potpuno ravnodušno, bez ikakvog nutarnjeg doživljaja, gledamo pred sobom istu prekrasnu šumu ili polje. Ali kada, nakon kupnje, stavimo ogradu oko nekoliko stotina kvadrata te iste šume, i kažemo: “To je moje!” srce nam zatitra neobičnim ushitom. Ukoliko povjerujemo da u tom ushitu leži sreća, pokušat ćemo što više stvari, ljudi i pojava okružiti žicom i zalijepiti na njih etiketu — “Moje!” Ali, koliko god se, povećavanjem broja stvari, znanja, moći…, koje zaposjednemo, povećavao i ovaj ushit, i dalje ćemo se osjećati nesretni — jer se sreća u tom ushitu ne može naći.
Pripazi, dakle, da ti se život ne svede na uzaludan napor prebacivanja što više stvari iz “Njeno!”, “Njihovo!”, “Ničije!” — u “Moje!”, misleći da ćeš postati sretan/na ako nakupiš dovoljno veliku hrpu ‘mojeg’.
Pokušaj potražiti sreću na drugi način: ispunjaj srce titrajima zahvalnosti i ljubavi za “tuđu”, “ničiju”, “ne moju” — šumu, zemlju, nebo, cestu, ljude, djecu — i, poput pastira iz priče, postat ćeš sretan/na. Jer upravo zato što nećeš imati “svoju košulju”, “svoju šumu”, “svoju djecu” — sve šume, nebesa, zemlja i djeca postat će tvoji. Dakle, kada, poput mladića iz priče, ne budeš imao/la ništa, niti želio/la išta, imat ćeš sve. Kaže Isus: “Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogat
ašu u kraljevstvo Božje.” i “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo Božje!”

Petar Nodilo SJ

Kad nestane stava zahvalnosti tada se čovjek ne može više sjetiti ni odakle mu ono što ima niti od koga je primio sve čime se služi!



U duhovnom središtu naših župljana Podravaca, u župnoj crkvi Sv. Juraja u Sv. Đurđu svečano je proslavljena nedjelja zahvale Bogu za plodove zemlje. Župljani su zahvalili Bogu za plodove zemlje na tradicijski način, najprije uz svetu misu koju je predvodio župnik Vlado a potom ispred prelijepoga crkvenoga zdanja zajednički blagujući blagoslovljenu hranu. Limena Glazba i župni zbor “Sv. Juraja popratili su zahvaljivanje Bogu za plodove zemlje i za sva dobra kojima nas svakodnevno dariva. To premalo činimo.

Milost, ljubav i zajedništvo bitne su sastavnice nedjelje i slavlja isprepletenoga Božjim darovima i plodovima Zemlje kojima se radujemo i bez kojih život nema okusa”, čulo se za vrijeme misnoga slavlja u kojem je sudjelovalo mnopgo župljana. Misa je praćena, baš kako to i priliči takvim prigodama i podravskome podneblju, zvucima naše limene glazbe uz pjevanje župnoga zbora. Zahvalismo za ovogodišnje izdašne darove u godini koja je donijela obilje plodova, zahvaliti za lijepu prirodu, polja, šume, za sve plodove koji služe ljudima za dobar i zdrav život. Zahvala Bogu “Uobičajeno je kod nas kršćana da Bogu zahvaljujemo u raznim prigodama, a u jesenske dane, dakle u listopadu mjesecu, kada je glavna sezona branja plodova, onda zahvaljujemo baš za te plodove koje nam je Bog dao preko rađanja zemlje. Ova godina je bila posebno obilna, i to sa svim vrstama plodova, tako da sada ovim činom zahvaljujemo Bogu za taj blagoslov naše zemlje i roda iz nje, i blagoslov ljudskog rada i truda koji su uloženi da rod stigne u pravo vrijeme i mogne biti sabran”. Hvala našim vatrogascimai i ženama na kolačima i „Gračkom grozdeku“ i muževima na dobroj kapljici vina ili mladog mošta. Hvala i ženama iz Hrženice koje su pripremile raznovrsne plodove Hrane ove jeseni pred našim oltarom u župnoj crkvi. I Bogu hvala na svemu. Aleluja !!!



Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu!



Kako smršaviti 15 kilograma u dva mjeseca? Ništa lakše! Treba samo redovito piti određeni čaj (jedno pakiranje 19,90 kuna). Kako dobiti ravan trbuh? Jednostavno! Naručite čudesni skidač trbuha (199 kuna) i samo nakon dva tjedna vježbanja imat ćete stas kao manekenka. Kako prestati pušiti? Naručite čudesnu muštiklu za 59 kuna i za dva tjedna riješili ste se pušenja. Kako uspjeti u životu? Astrolog taj-i-taj objasnit će vam sve na samo jednoj seansi za tričavih 200 kuna. I svi ovi ponuđači prodaju svoju robu! Ljudi očito vole jednostavne i brze recepte. Eh, reći ćete ipak, kad bi tako bilo!

Nije lako govoriti o bogatstvu i siromaštvu, o nenavezivanju na zemaljska dobra. Isuviše je u povijesti ispraznih riječi rečeno na tu temu, isuviše ispraznog govorenja i u društvu i u Crkvi. Mnogi se tako kunu u rad i red, mnogi uporno i uporno govore kako im je na umu samo društvena korist i blagostanje, a u praksi čine upravo suprotno. Pa ipak, upravo na pitanju upravljanja ovozemnim dobrima i upravo na pitanju čovjekova odnosa prema ovozemnim dobrima vidi se koliko tko vrijedi i kakav je tko. Dok su se jedni natjecali u stjecanju što više bogatstva i sve više vlasti i utjecaja – i tako gubili dušu i ljudskost, drugi su vjerovali da je smisao pravog življenja u posvemašnjem preziranju svega materijalnoga, pa su završili u licemjernom duhovnjaštvu koje je značilo ili zavist, ili prikrivenu potrebu za slavom i moći ili jednostavno duševnu neuravnoteženost. Kako naći pravi put? Današnje evanđelja (Mk 10, 17-30) može nas prosvijetliti.

Pitaju apostoli, kako je moguće spasiti se, ako je zato potrebno da se čovjek odrekne svega materijalnoga. Pa, nužno je čovjeku i odijelo i obuća i krov nad glavom i jelo i piće! Isus mudro odgovara, kako je to ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Moguće je, naime, da čovjek sa zahvalnošću jede svoj kruh, da, zahvaljujući Bogu za njegove darove, podiže svoju djecu u pristojnoj kući priskrbljujući svojoj obitelji sve ono što današnji način života smatra po sebi razumljivim. Pri tome je važno znati kao prvo da je sve to Božji dar. Zato je važna zahvalnost. Nadalje, potrebno je imati na umu da je upravljanje zemaljskim dobrima jedna od prvih zapovijedi koje je Bog dao čovjeku, ali tako da ne zaboravi da su stvari – stvari, a stvorenja – stvorenja, a da se samo Bogu valja klanjati, a ne bilo kakvom ovozemnom probitku. Konačno Crkva to mudro izražava u jednoj molitvi: Nauči nas, u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti. Tko ima uši, neka čuje!

PRIJATELJI ŽUPE