Župni ured promijenio je telefonski broj.
Stari broj više se ne koristi, a novi broj je 042 717 633

Riječ župnika



Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega listića

Za vrijeme studija došao sam u Lipstadt (Njemačka) -strani grad radi učenja njemačkog i zaslužiti nešto njemačkig maraka za dalnje školovanje. Po prvi put u tome gradu i u toj zemlji. Znanje jezika oskudno. Grad velik, sve vrvi od ljudi, a ja, ne poznajući nikoga, osjećao sam se posve sam. Toliko ljudi oko mene, a ja se osjećam sam… To je doista moguće među ljudima: biti sam u mnoštvu ljudi. Naravno, u mom slučaju uskoro sam našao svoje mjesto i svoje kolege, ali u prvi mah bio je to mučan osjećaj. Eto, o tome nam govori danas Isus (Lk 10, 25-37). Pripovijeda o čovjeku koji je bio u nevolji, a ipak, za neke ljude – kao da i nije postojao. Tom nam prispodobom Isus želi pokazati što znači riječ „bližnji“ i tko je naš bližnji.

Vaš župnik


OPROSTITE SAMI SEBI SITNE GREŠKE



Život je suviše kratak da biste sebi zamjerali sitne životne greške. Nitko nije savršen, a ova priča će vam pokazati kako da u sebi vidite ono dobro.
Jednog d?na je jed?n čovjek pos?dio ružu i sv?ki d?n je z?lijev?o i p?zio. Prije nego je što procvjet?l? on je poče det?ljno prom?tr?ti i ugled? pupoljke koji će se uskoro otvoriti, ? i trnje po cijeloj st?bljici.
Stade r?zmišlj?ti, k?ko je moguće d? se jed?n t?ko div?n i mirisan cvijet n?l?zi n? grmu punom trnj?.
Zbog tog? se zamisli i oner?spoloži, i z?bor?vi z?liti ružu koj? se n?kon p?r d?n? osuši i uvene, prije nego je i procvjet?l?.
To se često i nama samima dog?đ?!
U dubini sv?kog od n?s krije se jedna predivna ruž?.
Jer kv?litete i talenti, koji su nam pod?reni n? d?n našeg rođenj? r?stu među bodlj?m? n?ših pogreš?k?.
Mnogi među n?m? k?d? misle o sebi vide s?mo svoje greške.
Oč?j?v?mo, misleći d? sigurno nećemo postići ništ? bitno u životu. Z?bor?vlj?mo z?liti DOBRO koje je u n?ma i n? kr?ju, ono umire.
Nismo svjesni svojih mogućnosti. Ponek?d ne vidimo ružu koj? se krije u n?m? i z?to n?m je netko drugi treb? pok?z?ti.
N?jveće dobro koje jedn? osob? može učiniti je proći kroz trnje i n?ći ružu u duši neke druge osobe.
To je pr?v? ljub?v prem? svom bližnjem, d? uz sve njegove m?ne otkrijemo i sve njegove kv?litete. Pomoći mu d? nadiđe svoje greške i ostv?ri svoje snove, otkriti mu ružu koj? živi duboko u njemu i koj? se pol?ko probij? kroz trnje i n? kr?ju procvjet? stotin?m? cvjetov?.
N?š z?d?t?k n? ovom svijetu je pomoći drugim? pok?zujući im njihove ruže ? ne trnje, i s?mo t?d? ćemo moći d?ti i osjetiti ljub?v prem? svim ljudim?.
Ako n?m to uspije ond? će i u n?šem vl?stitom vrtu procvjet?ti ruž?!

Suncokret



SUNCOKRETA ima posvuda. Oprašuju ih pčele, sjemenke klijaju uz autoceste, po poljima i pašnjacima, i ispod hranilica za ptice. Međutim, za dobar urod potrebno je pripremiti zemlju i posijati sjeme. Dobro isušena, blago kisela, obogaćena »organskim gnojivom ili kompostom«, zemlja će dati ukusne sjemenke suncokreta, odlično ulje, a uzgajivačima sucokreta sredstva za život. I za duhovni rast trebamo »dobru zemlju«.
U prispodobi o sijaču Isus je rekao da Božja riječ može niknuti i na putu, stjenovitom ili trnovitom tlu. Ali donosit će rod ako ju ustrajno čuvamo u »plemenitu srcu« Mladi suncokreti su upravo takvi u svome rastu. Slijede kretanje sunca tijekom dana, okreću se prema njemu u procesu zvanom heliotropizam. Jednako su disciplinirani i kada odrastu. Stalno su okrenuti prema istoku, griju lice cvijeta i privlače više pčela da ga opraše. Nagrada je veći urod. Poput onih koji uzgajaju suncokrete, i mi se možemo pobrinuti za bogato okruženje potrebno duhovnom rastu, ne odstupajući od Njegove riječi i slijedeći Njegova Sina,njegujući iskrenost i otvoreno srce za Božju riječ koja nas čini zrelijima. To je svakodnevni proces. Slijedimo sina i rastimo!

Natječaj



Živimo u izazovnom vremenu u kojem se ljudi natječu u tolikim vještinama, ili su pozvani raspisati, sukladno pravnim odredbama, natječaje za mnoge poslove i pojedina zanimanja.
A tko se prijavi na natječaj želeći ga dobiti, kako bi potom uživao pogodnosti koje pruža, prikuplja potrebnu dokumentaciju i predstaviti svoje sposobnosti, te moguće planove i projekte.
No vrlo mali broj se prijavljuje na onaj natječaj Gospodnji kojim traži radnike u vinogradu što žive za kraljevstvo Božje. Pred njegovim uredom nema gužve onih koji donose valjanu dokumentaciju svoga života: sačuvan ispis njegove riječi. A još je manje onih, i kad se zovu kršćanima, koji kao vještine ističu: neokrnjenu vjeru, čvrstu nadu i žarku ljubav.
No činjenica je ipak da je samo to pravi dobitnički životni natječaj. Jer se vječno spasenje stječe samo ako se ‘natječemo’ u božanskim vještinama.

Molitva Gospi Karmelskoj



Blažena Djevice, Majko i Kraljice Karmela,
posvečujem se Tebi iz zahvalnosti i ljubavi;
obećajem Ti slžiti u djetinjoj ljubavi i vjernosti.
Po Tvome uzoru hoću u vjeri i ljubavi slijediti
Tvoga Sina, Isusa Krista.
Želim poput Tebe molitvom, žrtvom i djelotvornom ljubavi
služiti Bogu i ljudima.
Poslušaj, dobra Majko, moje obećanje i primi ga milostivo.
Daj mi milost da pod Tvojim okriljem
ustrajem u vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi.

Sveti Ilija



Sveti Ilija se za čistoću vjere borio. Knjige nije pisao, al je snažno zborio U Tibi se rodio devet stoljeća prije Krista a o njem rado čita tko Stari zavjet lista. Stanovao je u špilji na Karmelu, gori, a od svih briga njega samo jedna mori: Kako bezbožnike vratiti na put pravi – kako da se Bog dostojno proslavi.
U djevičanstvu živi u stogoj pokori, s kožnim pojasom, u siromašnoj odori. U odjelu od kozje kože naokolo ide, u tom isposniku ljudi proroka vide. Ilija narodu govori da se vrati Bogu svom a glas njegov za mnoge biva kao grom.
Vidi da zbog poganstva i kazna mora stići, pa i kod kralja bezbožnog odluči ići. I govori kralju Ahabu da kiša neće pasti dok on to ne kaže, i urod neće rasti. Protjeran, Ilija se uz potok nastani.
Voda mu piće, a hranu nose gavrani. Kralj Ahab se na Ilijinu riječ oglušio, a kad kazna dođe i potok je presušio. Ilija ustade i nađe kuću koja ga prima, udovica to bi jedna što jednog sina ima. Udovica misli da zadnji kruh radi i da će sa sinom umrijeti od gladi.
No Ilija tu moli i umnaža ulje i brašno - i tako dogodi se čudo, a ne ništa strašno. Kad se drugi put prorok uputio do kralja on sada vidi da Iliju poslušati valja. Tek tad Ilija za kišu moli, gleda u visine i kiša padne taj dan, nakon tri godine.

PRIJATELJI ŽUPE