Župni ured promijenio je telefonski broj.
Stari broj više se ne koristi, a novi broj je 042 717 633

Riječ župnika



Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega listića

Malo po malo i ode još jedan tjedan. Polovica je mjeseca lipnja. Ono što je bilo daleko, postaje blizu. Još malo pa slijede godišnji odmori. Nadam se da smo iz zaslužili. Još nam predstoji vrhunac pastoralne godine, a to je ređenje u našoj Varaždinskoj biskupiji petorice novih svećenika. Iako je to relativno malen broj novih svećenika, mi smo Bogu zahvalni i za njih.
Naša biskupija će se pojačati s dvojicom mladih svećenika koji će pomoći u pastoralnim aktivnostima naše biskupije te će za sobom povući i određene korekcije djelatnika na župama. Dobro kadroviranje postojećih snaga i pojačavanje novim može itekako donijeti pozitivne rezultate. Restrukturiranje nam je nasušno potrebno, bilo to preraspodjelom kadra, bilo to kvalitetnom procjenom stanja župa. Restrukturiranje je uvijek bolno i traži žrtvu, no bez kvalitetne raspodjele kadrova i prihvaćanja stvarnog stanja na terenu, teško da će doći do kvalitativnog napretka. No, budimo strpljivi. Ima netko tko o tome misli.
Blagdan je Presvetog Trojstva. Veliki, tajanstveni Bog, Stvoritelj, Otkupitelj, Posvetitelj, smisao i cilj mog života, izvor svega dobra, neprestano stoji preda mnom kao izazov, kao poziv da Ga tražim, da ponovno započinjem i da Mu stalno hitim u naručaj, da tako u Njemu i po Njemu ostvarim sebe. Tajna Trojstvenog Boga nadilazi ono što shvaćam i što očekujem. Ona me izaziva da stalno tražim, da idem dalje i dalje. Ići prema Bogu, otkrivati Ga sve više znači svakodnevno Mu postajati sve sličniji. Otac daje Sina, jer ljubi. Ja dajem najdraže kad ljubim! Ljubav se uvijek daje! Ne zaustavlja se, dok se posve ne preda!
Putujemo mi dragi prijatelji ovim svijetom. Gospodin nam je dao mogućnost da živimo i s Njim ili bez njega. Možemo doista s njim ili bez njega živjeti u ovom svijetu. Stvarno nas je stvorio slobodne te možemo svoju slobodu koristiti. No pitanje je koliko mu mi doista vjerujemo??? Poziva nas danas Crkva na otvorenost i suradnju sa samim Presvetim Trojstvom, uzvišenim vladarom svega.

Vaš župnik


PRESVETO TROJSTVO



Od adventa do Duhova intenzivnije slavimo sve Kristove misterije. Mi u Kristu na Božić slavimo svoju povezanost s Bogom tako da smo sinovi Božji. Na Duhove osjećamo posjedovanje Duha s Kristom Gospodinom. Svemu tome su izvor božanska velikotrojica, Otac, Sin i Duh Sveti. U tom troslovnom imenu mi se krstimo, križajući se znakom Krista Raspetoga. Taj »znak križa« temeljna je kršćanska vjeroispovijest. To je prvi znak, to su s Očenašem prve riječi što su nas učile naše majke, naši najmiliji. Naša vječnost bit će »consortium divinae naturae«, učešće u životu i radosti samoga Boga Trojedinoga (usp. dva Pt 1.4).

Poznata je legenda iz života sv. Augustina, u kojoj se kaže, da je jednom sv. Augustin šetao uz more. Zapazio je jednoga dječaka kako se igra uz obalu na morskom žalu. Prelijevao je morsku vodu u jednu rupicu. Na pitanje sv. Augustina, što radi, dječak je odgovorio: "Prelijevam more u ovu rupicu" . Augustin će njemu: "To ti neće uspjeti. To je nemoguće". Onda mu je dječak odgovorio: "Prije ću ja preliti more u ovu rupicu, nego ćeš ti otkriti tajnu Presvetoga Trojstva". Ta zgoda iz života sv. Augustina jasno nam daje na znanje, da je Bog duboka tajna. On nije nikakav predmet kojeg bismo mogli utvrditi kao i druge predmete. Njega nema na način kao što ima stvari ili ljudi na svijetu.

Poput ribe u vodi



u jednoj se basni priča o ribama koje su međusobno razgovarale.: Ima ljudi koji misle da naš život potpšuno ovisi o vodi. No vodu mi nikad nismo vidjele. Što je voda? par mudrijih riba se javilo za riječ: Čuli smo da u oceanu živi jedna potpuno školovana riba. Ona pozna sve tajne svijeta. idemo k njoj i zamolimo je da nam pokaže vodu. I tako ribe krenuše na put. preko utoka rijeke u more i dalje u široki ocean. I nakon dugog puta nađoše veliku i mudru ribu. I kad je čula njihovo pitanje odgovori: Vi glupe ribe: Cijelog života živite u vodisvuda oko vas je samo voda. I ne znate što je voda? Bez vode vi ne biste bile ribe.
Kako se približava završetak ove školske godine, dobro bi bilo našim osmašima razmišljati o upisu u srednje škole.

Kao vjernici dužni su, takaj, upisati kao izborni predmet vjeronauk.
Time pokazuju svoje svjedočanstvo onoga što su do sada primili kao i svjedočanstvo svoje stalne i trajne vjere.

Tijelovo - 20. lipanj



Procesija na TIJELOVO - Nakon sv. mise u 18.0 sati, biti će procesija po Sv. Đurđu.

Način ophodnje je već uhodan: križ, djeca i djeca u bjelini, muževi, limena glazba, PRESVETI OLTARSKI SAKRAMENT, pjevači, narodne nošnje i žene.

Uredite postaje kao i prijašnjih godina. Idući putem djeca bacaju latice cvijeća. Vjernici na blagdan Tijelova sa svojim svećenicima idu župom u procesiji i javno pokazuju svoju vjeru.
Mnogima je slavljenje Euharistije teško razumjeti. Ne nosimo mi po ulicama tek komad kruha, već u tome živućeg našeg Gospodina. To je vjerska tajna koja kazuje da vjera živi i tamo gdje se ne može sve do kraja matematički objasniti. Kao što mi prijatelj može poslati pismo i u njemu poruku da se ne bojim u određenim krizama života, tako mi prijatelj Isus u kruhu i vinu, daruje poruku da se ne bojim, jer on je sa mnom.

Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu!

Kad nekome nešto darujemo, darujemo mu s tim darom i jedan dio sebe, sama sebe činimo darom drugome. U skromnom znaku euharistijskog kruha daruje Krist sama sebe. Dijelimo li međusobno njegov i naš kruh, dvojica ili trojica ili mnogi, onda je on sam među nama.

PRIJATELJI ŽUPE