Riječ župnika



Toliko često čujemo, dragi župljani i prijatelji našega listića, negodovanja i gotovo odbojnosti prema vremenu u kojem živimo, prema institucijama o kojima ovisimo, prema ljudima koje susrećemo. Osjećamo se ostavljeni i prepušteni moćnicima ovoga svijeta da se igraju s nama i bacaju nas čas ovamo, čas tamo. Kako često ljudi opterećeni samim sobom kažu: "Meni ne treba nitko, ni Bog, ni Crkva, ni blagoslov! Meni ne treba nitko, ja sam sam sebi dostatan! U takvim situacijama jednostavno ostajemo bez riječi. Takva nas reakcija toliko pogodi da ni sami ne znamo ima li smisla uopće i živjeti ako je sve tako crno i bezizlazno. No, da li je to tako? Ima li rješenja?

Naravno da ima. Ako ste primijetili, naš župski listić BOKČEC prošle nedjelje je napunio 555 broj. I ovaj listić pokušava nam pomoći kako pronaći rješenje svojih životnih teškoća i nevolja i razočaranja. Uvijek postoji rješenje. Mi nismo sami na ovome svijetu. Bog koji nas je stvorio i poslao u ovaj svijet itekako misli na nas i vodi brigu o nama. No, pitanje je da li ga mi prepoznajemo u svijetu u kojem živimo i želimo li uopće suradnju s Njim. On nas na to poziva. Želimo li mi s Njim ići kroz život, želimo li Njega za svoga suputnika? Odgovor je u nama! Odgovorimo!

Vaš župnik




Konačno odmor, praznici i ferije!



Ovih se dana u svim ustanovama, od ureda i tvornica do škola i trgovina, čuje uzdah olakšanja: „Konačno odmor, praznici i ferije!“ Ta čarobna riječ razvedrava svako lice od najvećeg do najmanjeg. Iza njih se zatvaraju vrata rada i obveza. Idemo na zasluženi odmor! U školama je to osobit uzdah olakšanja jer su mnogi bili napeti zbog ispravljanja slabih ocjena i borbe za završne ispite. Mnogima je uistinu potreban odmor, isključenje iz brige, muke, napornog rada i pritiska od tolikih obveza, jer su na rubu snaga. Kad ne bi odustali od te naporne trke, vjerojatno bi doživjeli krah. Stresovi, srčani udari, pa čak i živčani slomovi česta su pojava u našem svijetu studija i rada. Nije samo naporan rad, razlog da se pođe na odmor, tu je i općeljudska potreba: sve manje vremena imamo za sebe, za prijatelje, za obične svakodnevne, male stvari. Potrebno je izaći u prirodu, na svjež zrak, sabrati se u tišini, pronaći sebe sama i razmisliti o životu koji se troši, o sadržajima, o smislu. Potrebno je sve to zato da se izbjegne površnost kojoj smo svakodnevno izloženi i koja nam ne dopušta usmjeravati život u dubinu ili prema onim ciljevima koji su ga najdostojniji.

Ljetni mjeseci školskih dana nemaju, ali nedjelje imaju. Bog nema godišnjeg odmora! Ne zaboravimo to! Il' na moru il' u gradu il' na selu, il' kod kuće il' kod bake - crkvu ćemo svuda naći, pa nađi i vremena da poslušaš što Bog ima reći!

Zahvala za
kraj školske i vjeronaučne godine



Današnjim danom i svetom misom zahvalnicom došli smo danas na jedan poseban sat, došli smo zahvaliti Bogu za još jednu školsku godinu.

Danas nam je potrebna Ilijina mudrost jer Bog, kao i s Ilijom, računa i s nama. Ponekad nam se dogodi da se u svojoj školi i u nekoj drugoj sredini osjećamo kao stranci - tada nam je bitna povezanost s Isusom.

Starozavjetni prorok Ilija bio je prorok koji je imao stav, a u našoj školi potreban nam je Kristov duh da bismo postali sveti poput Ilije.

Bio sam jako iznenađen kada sam saznao da u našoj školi postoje male grupice učenika koje se skupljaju i mole - tu sam vidio Ilijin stav. Zahvalimo Gospodinu za ovu školsku godinu i nemojmo se umarati činiti dobro.

Samo Bogu



Za posvećenje vremena potrebno je vrijeme posvećeno SAMO Bogu. Zato postoji vrijeme molitve.

Za posvećenje prostora potreban je prostor posvećen SAMO Bogu. Zato postoje crkve.

Za posvećenje čovječanstva potrebni su ljudi posvećeni SAMO Bogu. Zato Bog poziva one koje odabere da mu budu potpuno darovani i da budu Njegov znak među ljudima s kojima žive.

Bog poziva. Od Abrahama do današnjih dana. On ima svoje razloge, njegov izbor nama je neshvatljiv - radilo se o nama ili o drugima. Ne postoji pravilo po kojem Bog izabire osobe. Samo jedno znamo - Njegov izbor je izbor velike ljubavi i velikog dara - i za pozvanu osobu i za ljude s kojima se susreće.

Ali ostvarenje jednog duhovnog zvanja ne zavisi samo o Božjem izboru. Bog želi s čovjekom surađivati, a ne njime manipulirati. Zato traži slobodan odgovor na sve svoje pozive - slobodno prihvaćanje ili odbijanje.

A od pravog odgovora zavisi punina čovjekove životne sreće i ispunjenost njegovog životnog poslanja.

PRIČA O ZVIJEZDI



Ustao sam rano, kao i obično, prije izlaska sunca kako bih prošetao obalom oceana i pozdravio novi dan. Kako sam se kretao u jutarnjoj sumaglici, primijetio sam mutne pokrete u daljini Ugledao sam dijete koje se saginje, maše rukama, plešući na plaži, očito slaveći savršeni dan koji počinje.
Kako sam se približio, shvatio sam, na svoju žalost, da dijete uopće ne pleše već čeprka među ostacima koje je noćna plima izbacila na obalu zaustavljajući se tu i tamo da bi izvukao morsku zvijezdu i vratio je natrag u more. Pitao sam dijete kakva je svrha takvog truda.

„Plima je izbacila morske zvijezde na plažu i one se ne mogu same vratiti u more,“ odvratilo je dijete. „Kada se sunce podigne, one će uginuti ako ih ja ne vratim u more.“
Dok mi je dijete objašnjavalo, pogledao sam dužinom plaže koja se rastezala na obje strane izvan mog vidokruga. Izbačenih zvjezdača je bilo bezbroj.
Shvatio sam beznadnost djetetova truda i uzvratio: „Ali mnogo je više morskih zvijezda na ovoj plaži nego što bi ih ti mogao spasiti do izlaska sunca.
Ti si tu nemoćan."

Dijete se zaustavilo na tren, razmišljajući o mojim riječima, sagnulo se da pokupi još jednu morsku zvijezdu i odbacilo je daleko na morsku pučinu.
Okrenuvši se prema meni, samo je reklo: „OVU JEDNU SAM SPASIO.“
Napustio sam dječaka i krenuo kući razmišljajući o tome što mi je dječak rekao. Zatim sam se vratio na plažu i proveo dan spašavajući morske zvijezde.

U NASTOJANJU DA POMOGNEMO NE MOŽEMO SVIMA POMOĆI, ALI, AKO VAM SE NAĐE NA PUTU PRILIKA DA POMOGNETE UČINITE TO I DAJTE ŠANSU SVOJOJ ZVIJEZDI.

Loren Eiseley

PRIJATELJI ŽUPE