Riječ župnika



Dragi župljani i prijatelji našega listića

Znadete li što je to rizik u poslu? Uložiš, pa zaradiš puno. Ili, uložiš, pa izgubiš. Poljoprivrednik uloži, pa dođe tuča. Poduzetnik uloži u neki pogon, ali krivo predvidi tržište, pokopa ga konkurencija, unište preveliki porezi, neki ga partner prevari… U najboljoj je namjeri uložio, ali se zbog loših proračuna prevario i – ne samo da nije ništa zaradio, nego i izgubio. Treba, dakle, biti mudar i razborit, ali u isto vrijeme treba delati, raditi. Jer kada bi čovjek išao na sigurno i samo na sigurno, onda nikada ništa ne bi činio. Jer, tko radi, taj i griješi. Čuli smo da se i Isus danas služi upravo tom slikom.

Jedna pobožna žena zamoli duhovnika za razgovor, kako je rekla - "radi važne stvari". Došla je u točno dogovoreno vrijeme i sjela na ponuđenu stolicu. Zabrinuta lica odmah je navela u čemu je problem: "Kada promatram sadašnji način života moje kćeri, prepadnem se da ona neće doći u nebo!" Duhovnik odgovori pitanjem: "Otkuda vam sigurnost da ćete Vi doći u nebo?" Žena je zanijemila i razmišljala. Tek nakon nekog vremena duhovnik opet progovori: "Ako uspijete doći u nebo, što Vam ja dakako želim, Vi ćete se čuditi trima stvarima: Prvo tome tko je sve unutra. I drugo tome tko sve nije unutra". Duhovnik opet zastane čekajući dok žena nije progovorila: - "I čemu ću se još čuditi?" - "Tome, nadajmo se, da ćete i Vi, i Vaša kćer, i ja biti unutra."

Eto ti ga na! Tako ljudi često započnu razgovor o vječnim pitanjima. Možda bi bilo zgodno da u ovom trenutku i ti i ja sebi postavimo pitanje da li zaslužujemo nebo, da li zaslužujemo vječni život, da li se bojimo smrti i prestanka ovoga zemaljskoga života. To vječno pitanje ostavlja nas uvijek u jednoj nedoumici da li smo učinili sve ono što smo mogli ili smo puno toga propustili. Najbolje rješenje na sve ovo je pokušaj živjeti onako kako nas je Krist učio i sigurno nećemo pogriješiti.

Vaš župnik


Bogomoljka



Bogomoljka je vrsta kukca koji se ubraja u red velikih grabežljivih kukaca. Prednji par nogu drži uzdignutima na način koji podsjeća na ruke sklopljene u molitvi, zbog čega nosi i spomenuto ime.
No njezin pobožni izgled nije drugo doli varka, jer upravo tim prednjim parom nogu hvataju plijen i potom jedu, a znaju čak pojesti i pripadnike svoje vrste.
A to što se događa u svijetu bogomoljki, nije rijetkost niti među ljudima. I među ljudima ima onih koji hine pobožnost i ostavljaju u javnosti dojam, ali im je srce izopačeno i puno je zloće i grabeža.
O takvima će i Gospodin reći: Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave po trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama:
proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava.
Valja se doista čuvati takvih bogomoljki i bogomoljaca koji se naizgled čine bezazlenima, a imaju skrivene naume uništavajući čak vlastite srodnike.

Probudi se



Probudi se, Bože moj, što snivaš u meni.
Ili sam ja zaspao pored tvoje prisutnosti?
Probudi se, Bože moj, što snivaš u meni, jer možda probudiš mene zaspaloga, što snivam bez tebe.
I dok čekam da se ti probudiš u meni, shvatit ću kako ja spavam, a ti bdiješ u meni, pored mene i poradi mene.
Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.
Kao tat će doći dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti…

(2 Pt 3, 9 – 10)

Pitam se, što ću reći?



Svi mi znamo da ćemo jednom morati napustiti ovaj svijet, a ipak se toliki cijeli život ne pitaju kamo će poslije toga, kako se spremiti za odlazak?
Ne pitaju se kao u onoj pjesmi :" Pitam se što ću reći, kad se budemo gledali, oči u oči, ja i ti?" Tada nećemo trebati ništa govoriti jer On sve zna a, ti odlučuješ hoćeš li se spasiti, a ne Bog. Ne odlučuje Bog da li ćeš ti krasti ili nećeš, da li ćeš lagati, psovati…Sve si to ti sam odlučio. Ne odlučuje Bog da li ćeš se moliti, ići k misi, poštivati roditelje. To ja i ti odlučujemo. Bog samo gleda i prima na znanje što smo odlučili. Nikoga Bog neće silom vući u raj, a ni strmoglaviti u pakao. Svatko se sam opredjeljuje. Nitko od nas ne zna što nosi sutrašnji dan.
Zato dragi prijatelju, živi danas kao da ćeš umrijeti sutra. Nije li vrijeme da se zapitaš gdje si? Nije li vrijeme da poslušaš što ti savjest poručuje? Dani prolaze, ne dopusti da prođu neiskorišteni. Toliko toga treba učiniti za sebe, za dušu i srce.
Pripremaš li se ti za susret, kad se budemo gledali, oči u oči ja i ti, jedan čovjek i njegov Bog?

Sv. Cecilija - 22.studenog



Idući tjedan blagdan je sv. Cecilije, zaštitnice crkvenog i liturgijskog pjevanja.

Mi u našoj župi možemo biti zahvalni Bogu što jedan dio naših župljana prepoznaju vrijednost liturgijskih slavlja koja su daleko ljepša uz pjevanje te svojim marljivim vježbanjem i treniranjem uljepšavaju naša liturgijska slavlja. To je naš župni zbor na čelu s njegovom voditeljicom gospođom Dragicom Juričan i orguljašem Markom.

Ovom prilikom zahvaljujem im u ime svih župljana na njihovom vrijednom doprinosu životu naše župne zajednice.



Nazire se kraj liturgijske crkvene godine i čitanja i sve nas upozoravaju na budnost i spremnost Kristovog drugog dolaska, ali se prije toga mora dogoditi kraj svega ovoga što danas jest, a sutra neće biti.

Kraj svijeta uvijek je bio zanimljiv svakom čovjeku, otvara novu stranicu razmišljanja. Novo nebo i nova zemlja bit će nastanjena novim ljudima, proslavljenim i pročišćenim, bilo da su svoje mjesto našli u čistilištu, bilo da su se čistili tijekom svoga života ovdje na zemlji.

Najgore prolaze oni koji ne doživljavaju nikakvo čišćenje, nego se predaju lažnim srećama i uživanjima. Za njih Krist kaže da su primili svoju plaću. Istinski Kristov vjernik, čuli smo prošlu nedjelju, treba bdjeti za taj dan da ga ne iznenadi.

Svatko tko vrši svoje dužnosti ljubavi, služenja drugima u vjeri i nadi, sigurno će se sresti s Isusom. Ovo je poticaj da se već sada spremamo za taj susret, da prepoznamo i treći Kristov dolazak, koji se događa sada.
PRIJATELJI ŽUPE